Audicije
  • Home
  • Priprema Monologa
    • Zbirka Monologa
    • Rad s Mentorima
    • Glumacki CV
    • Glumacka Fotografija (Headshot)
    • Showreel
  • Casting
  • Glumačke Škole
  • Recitacija
    • Zbirka Poezije >
      • Iva Beljan
  • Kontakt

Anketa o Erotskom Životu Hrvatica, Tatjana Šuput Raponja

DOMA: Nisam! Bio mi je pun kufer marksizma!  Upravo zato sam i htjela otići,- jer se  ovdje  odvijala  jedna katastrofa duha i ja sam se  osjećala  naprosto  sramotno,  učeći i odgovarajući sve predmete u marksističkom ključu !  I djeca u vrtiću su morala biti marksisti, pa i  nepismeni,- kojima je bilo najlakše, jer to  nisu  ni mogli čitati!   Ali  hajde ti, koji si pročitao štošta drugo, ustvrdi poslije svega,  da si baš od svoje volje izabrao Marxa  i Engelsa  kao svoj svjetonazor i ishodište cjelokupnog znanja!  Jedno  tumačenje svijeta  bio je zakon za cijelu naciju, i pola stoljeća  smo jedni druge lagali, tvrdeći da isto mislimo!  Povijesni cilj:“Očovječenje čovjeka !“ Pa što ne bi bilo i: okravljenje krave! Okupušenje kupusa! Ostoličenje  stolice! (…)

Kolike generacije  umnih ljudi su uništene jer su ih htjeli usrećiti  inkubatorskom naukom! Pa to je bio intelektualni genocid! Društvene znanosti  studiralo je veoma mnogo  mladih, a one, u stvari, gotovo da i nisu postojale!  Što su oni to studirali i u što su straćili svoje sposobnosti i svoje živote?  Ja sam, kao apsolvent, pred grupom kolega  izjavila da nisam marksist. Nastao je tajac, zgroženo  i zapanjeno su me gledali, nitko na to nije rekao ni riječ! Barem ne meni i ne u  tom trenu! Ali sam nakon toga  jedva  diplomirala, uz bezbroj zamki, podmetanja i  odgađanja rokova- od strane profesora,-  a posao nisam nikad dobila!  I  sedam godina nakon diplome, radila sam povremene posliće  na zamjenama  trudnih nastavnica i čuvala sam djecu !  Prave  žrtve  tog  poretka  su bili misleći ljudi koji su radili glavom, a onima  koji su se bavili  tehničkim,  uslužnim i  ne-intelektualnim  poslovima,-njima  i nije toliko smetalo, jer oni svoje mišljenje nisu morali iznositi  u javnosti ! Mi smo morali, jer  nam je to posao!  I  onda smo- ili lagali, ili stradali. (…) Sigurnost je ipak od svega najvažnija: to je pitanje opstanka. Slobodno mišljenje nije. Ali, čim je stega popustila, evo ti rata i krvoprolića. Sve se raspalo, i ono što nije valjalo i ono što jest. Možda  zemlja i ne bi propala, da nije sve  u njoj  bilo toliko nadzirano.  Previše stislo,- pa puklo. (…)

Strašan je to peh, roditi se  sa  afinitetom  za društvene znanosti, tamo gdje  je zabranjeno mišljenje! Sve je već drugi smislio za tebe i ti moraš samo prepisivati i prepričavati!...Što se nisam rodila s darom  za  šivanje ili sviranje?  Bilo bi mi  puno lakše… Ali ja sam svoju ogorčenost prema tom sustavu uvijek  ublažavala pomišlju da su oni, koji su  nam  nametnuli  tu, „samo jednu istinu“,  ipak spasili za vrijeme  Drugoga svjetskog  rata- veliki dio populacije od istrebljivanja…Dobar dio mojih predaka preživio je zahvaljujući njima… (…) Da nije bilo   tih naših rođaka   koji su imali skučen znanstveni pogled na svijet, ali široka srca sklona žrtvovanju,- Debela  Berta, Lili Marlen, i Liepa Plavka bi do danas već prožderale čitav  svijet ! Ali, kamo mi to zađosmo? Da se mi vratimo na našu glavnu temu?

Pomozite besplatno održavanje sajta klikom na oglas:

Copyright © 2018-21 Bruno Lovric. All rights reserved.
Powered by Create your own unique website with customizable templates.