Audicije
  • Home
  • Priprema Monologa
    • Zbirka Monologa
    • Rad s Mentorima
    • Glumacki CV
    • Glumacka Fotografija (Headshot)
    • Showreel
  • Casting
  • Glumačke Škole
  • Recitacija
    • Zbirka Poezije >
      • Iva Beljan
  • Kontakt

Antigona, Sofoklo
Prevod: Miloš N. Đurić

ANTIGONA
O grobe, ložnice, o kućo podzemna,
moj večni čuvaru! Sad tebi polazim
ka svojima, što najviše ih pogibe,
a sve ih veće dočeka Fersefasa.
Ja mrem sad poslednja, najveća bednica,
a mom životu suđen ne isteče vek.
Al' tvrdu gajim nadu da ću ocu svom
ja mila stići, mila stići i tebi,
o majko - mila tebi, mili brate moj!
Ta ja vas mrtve svojim oprah rukama,
i okitih, pa žrtvu izlih nadgrobnu.
A sada. Poliniče, pošto telu tvom
učinih poštu, jad ovakav žanjem sad!
Pred pametnima s pravom odah tebi čast.
Ta nikada, ni kad bih decu imala,
ni kad bi mi se mrtav raspadao muž,
to ne bih pregla preko volje građana.
Na kome zakonu to zborim za volju?
Da muž mi umre, dobila bih drugoga;
da dete izgubim, i dete od drugog.
Al' kad mi majku i još oca krije Had,
brat nikakav se neće meni roditi.
Po takvu ja te više cenih zakonu
io ikog drugoga: to Kreontu je greh
i strašna drskost, mila glavo bratova!
Ovako rukom on me zgrabi, odvlači
bez venčanja i bez svatovskih pesama,
ne udadoh se, niti decu negovah,
no usamljena, evo, bez rodbine ja
međ mrtve jadna u grob živa odlazim!
A kakvu zapovest prestupih božiju?
A kud još da se mučenica obraćam
na bogove i kog da zovem u pomoć?
Ja, pobožna, osvanuh, evo, bezbožna.
Al' ako bogovima dopada se to,
kad umrem, priznaću da greh učinih ja,
a greše l' ovi, ne stiglo ih veće zlo
no moje što ga protiv pravde spremaju!

Antigona (Ἀντιγόνη) je Sofoklova tragedija iz 5. stoljeća pne. Radnja je smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta. Antigona je kćer Edipa i njegove majke, te djevojka Kreontova sina Hemona. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se međusobno u ratu i poginuli. Ona je pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ne mareći za Polinikov čin niti za kraljev proglas, Antigona pokopa oba brata zbog čega je osuđena da bude živa pokopana. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.

U ovom monologu Antigona, živa sahranjena u pećini, pjeva tužbalicu o svom životu te razmišlja o sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge nesretnike u grčkim mitovima.

Powered by Create your own unique website with customizable templates.