|
Kralj Edip, Sofoklo
Prijevod: Koloman Rac EDIP: Da 'vako nijesam najbolje uradio, To nit mi kazuj nit me svjetuj više sad! Ta ne znam, s kakvim bih ja očma gledajuć, Kad u Had dođem, oca mogo pogledat Ni kako mater jadnu; njima dvoma ja Učinih, štono više nego vješala Zaslužuje. Pa gledat djecu, rođenu Onako, kako rodila s', — zar pogled je To za me željen? Mojim očma nikada! A ni grad, kule, sveti božji kipovi —! Njih ja se jadnik nad jadnike liših sam, A od svih, bar u Tebi, gle othranih se Najsjanije! I svima sam zapovjedih, Da bezbožnika gone, što po bozima Iziđe proklet pa još k tome Lajev rod! Kad ja ovakvu svoju otkrih sramotu, Zar bješe vas mi okom gledat u oko? Ne, nipošto! Pa da sam još i mogao Začepit uši, vrelo sluhu, bijedni svoj Zacijelo lik bi do kraja zagradio, Da budem slijep i sasvim gluh, jer slatko je, Kad izvan svakog jada misli borave. Ao, Kiterone, zašt' me primi? Što me ti, Kad uze, smjesta ne ubi, da nikada Ne pokažem se ljudma, otkle rodih se? Oj Polibe i Korinte i tobožnji Vi očinski oj dvori stari, takvom me Ljepotom, punom čemera, othraniste! Ta zao se i od zla roda nađoh sad. Oj vi tri staze, sakrita oj dolino, Oj šumo, klanče ti na onom tropuću, Mog oca krvi što se s ruku mojijeh Vi napiste, zar mene još se sjećate, Što stvorih vama, što l' uradih opeta, Kad dođoh ovamo? Oj brače, brače moj, Ti rodi mene, pa kad rodi, nanovo Baš istu pusti klicu, na svijet iznese I oce, braću, djecu, jedne krvi krv, Pa vjerenice, žene, majke — najveću Rugobu, što se rađa gdje međ ljudima! Al' što ti radit nije lijepo, ne treba Ni zborit. Bogova vam, brže vrz'te me Kud ili ubijete il' bacite u more, Gdje nikada me više vidjet nećete! Udostojite se taknut bijedna! Slušajte! Ne bojte se! Ta jade moje smrtnik ti Ni jedan nije trpjet vrstan doli ja. |
“Kralj Edip” (latinski: Oedipus Rex) je grčka tragedija, prvi put izvedena oko 429. g. pr. Kr. Smisao tragedije svodi se na snažan kontrast osjećaja koje proživljava Edip. Na početku tragedije on je slavni kralj, hvaljen u narodu, pošten, empatičan i utjecajan. Kako se dramska radnja zapliće, odnosno kako se otkriva istina, Edipov lik gradira prema negativnim osjećajima srama, jada, očaja i potpunog uništenja u sljepoći i progonstvu iz zemlje. Istina koju saznaje je da je bježeći od proračanstva, zapravo doveo do njegovog ostvarenja: Ubio je vlastitog oca i oženio majku koja mu je rodila četvero djece. Pomozite održavanje stranice klikom na oglas:
|
Copyright © 2018-21 Bruno Lovric. All rights reserved.