Galeb, Anton Pavlovič Čehov

TREPLJEV (kidajući latice cvjeta) Voli - ne voli, voli - ne voli, voli - ne voli. (Smije se) Vidiš, moja me mati ne voli. Pa naravno. Ona je željna života, hoće da voli, da nosi svijetle bluze, a meni je već dvadeset pet godina i ja je stalno podsjećam da više nije mlada. Kad mene nema, njoj je samo trideset dvije godine; kad sam ja pored nje, njoj je četrdeset tri - i zato me mrzi. Ona zna također da ja ne priznajem kazalište. Ona voli kazalište, njoj se čini da ona tu služi čovječanstvu, svetoj umjetnosti, a po mom mišljenju suvremeno kazalište je - šablon, predrasuda. Kad se diže zavjesa i pri večernjoj svjetlosti, u sobi sa tri zida, ovi veliki talenti, svećenici svete umjetnosti, prikazuju kako ljudi jedu, piju, vole, hodaju, nose svoje kapute; kad se iz trivijalnih scena i fraza trude da izvuku moral - mali moral, jednostavan, koristan u domaćem životu; kad mi u hiljadu varijacija iznose uvijek jedno te isto, jedno te isto, jedno te isto - onda ja bježim, bježim kao što je bježao Maupassant od Eiffelovog tornja koji mu je pritiskivao mozak svojom trivijalnošću.
(…)
Potrebne su nove forme. Nove forme su potrebne, a ako ih nema - onda ništa ne treba. (Gleda na sat) Ja volim majku, jako je volim; ona vodi neuredan život, vječito ugađa onom novelistu, njeno se ime stalno povlači po novinama - i mene to zamara. A ponekad iz mene progovara egoizam običnog smrtnika, dođe mi žao što je moja mati poznata glumica; onda mi se čini: da je ona obična žena, ja bih bio sretniji.

Galeb (rus. Чайка) je drama Antona Pavloviča Čehova koja napisana je 1895, a prvi put izvedena 1896. na sceni peterburškog Aleksandrijskog teatra. Drama prikazuje romantične i intelektualne konflikte četiri lika: naivne Nine, Irine Arkadine - glumice pred penzijom, njenog sina dramaturga Konstantina Trepljeva i poznatog pisca Trigorina. Konstantin Gavrilovič Trepljev je 25-godišnji sin Irine Arkadine koji se bavi književnim stvaralaštvom.

---

---