oedipus rex sofoklo

Kralj Edip, Sofoklo
Prijevod: Koloman Rac

EDIP:
Pa sretan bio! Radi toga puta tvog
Bog tebe bolje nego mene čuvao!
Oj djeco, gdje ste? Amo hod'te! Dođite
Do ovih bratskih evo ruku mojijeh,
Što skriviše, te rođenoga oca svog
Sad oči, nekad sjajne, 'vakve gledate!
Bez znanja, djeco, i razabiranja se
Po onoj, što me rodi, stvorih ocem vam.
I plačem vas — ta vidjet vas ne mogu ja
Kad pomislim na dalji, gorki život vaš,
Što morat ćete s ljudima proživjet ga.
U koje ćete društvo zaći građansko,
Na koju l' svečanost, a kući nećete s'
Sa suzam' vratit, slave se ne nagledav?
Pa kada do udaje poodrastete,
Tko naći će s', tko l', djeco, srca imat' će,
Da takvu uzme sramotu, što zator će
I mojim roditeljima i vama bit.
A kojeg zla tu nije? Oca ubi si
Vaš otac, roditeljicu svoju obljubi,
Od koje sam se rodi, pa iz istoga
On krila, iz kog sam iziđe, primi vas.
Da, tako će vas grdit. Tko će onda vas
Oženit? Nema, djeco, tog, već očito
Bez djece ćete, neudate svenuti.
Menekejev oj sine! Kad već osta im
Ti otac jedini — ta nas, što rodismo,
Nas dvoga više nema ne daj, bez muža
Da one, rod tvoj, klate s' ko prosjakinje,
I ne daj, jad da njihov bude, kolik moj
De smiluj se, kad 'vako mlade vidiš ih
A bez sveg doli onog, što ćeš dat im ti!
Obreci, plemeniti, rukom takni me s'!
A vas bih, djeco, da ste uma zrela već,
Ja mnogo putio, al' 'vako žel'te si,
Pošteno vijek da živite i boljeg se
Života dostanete nego otac vaš!

“Kralj Edip” (latinski: Oedipus Rex) je grčka tragedija, prvi put izvedena oko 429. g. pr. Kr. Smisao tragedije svodi se na snažan kontrast osjećaja koje proživljava Edip. Na početku tragedije on je slavni kralj, hvaljen u narodu, pošten, empatičan i utjecajan. Kako se dramska radnja zapliće, odnosno kako se otkriva istina, Edipov lik gradira prema negativnim osjećajima srama, jada, očaja i potpunog uništenja u sljepoći i progonstvu iz zemlje. Istina koju saznaje je da je bježeći od proračanstva, zapravo doveo do njegovog ostvarenja: Ubio je vlastitog oca i oženio majku koja mu je rodila četvero djece.

Stoga mnogi “Kralja Edipa” smatraju tragedijom sudbine, jer je u središtu lik koji se bezuspješno bori protiv onoga što mu je sudbina namijenila te se na kraju potpuno poražen predaje naumu sudbine.

Ovaj monolog se pojavljuje na kraju drame - nakon što je njegova žena/majka izvršila samoubojstvo i nakon što je Edip u napadu očaja sebi iščupao oči. Prije odlaska u progonstvo Edip daje savjet svojoj djeci.

Pomozite održavanje stranice klikom na oglas: