ROSETTA: Moj muž je jako iskusan. Bio je sa stotinama žena. Tisuće. Samo na dan našeg vjenčanja on je oplodio sedam djeveruša, dvije konobarice, fotografkinju, fotografkinjinu pomoćnicu, njenu najmlađu kćer, svećenikovu ženu, moju učiteljicu engleskog iz trećeg razreda, morsku biologinju, dva plava kita i jednu bakicu koja je slučajno zalutala s ulice. On nema morala, znate. On misli da je to jako staromodno. On je filozof! Ali mu se sviđala ideja osvajanja djevice, razumijete, oduzimanje cvijeta, čupanje latica, sve to je bilo jako uzbudljivo za njega. Nažalost, on je znao, kao filozof, da u momentu kad to uradi, da će sve biti uništeno. Dakle, čim je ceremonija bila gotova, on me je zaključao daleko u maloj sobici sa svojim kaljačama. Osim toga, on je imao problema sa nogama. Određeni ... miris ... i kaljače ... pa ... znate. Znala sam ga preklinjati da me pusti. Da odradi svoje. Ili mi barem prosvira mozak metkom. Ali nije htio. Osim nedjeljom. Nedjeljom, me često puštao van i onda smo glumili da smo jako sretni.