DAN: Ostavila je poruku. Jesi znao to?
[Pauza.]
Ostavila je poruku da to radi za mene.
[Pauza.]
Za mene. Jer je znala da je više nisam htio.
[Pauza.]
Ono što je strašno je da je to istina. Nisam je htio. Bio sam spreman da odem i ona je to znala. Htio sam oprati ruke od cijele jebene stvari - naći neku normalnu curu i početi iz početka -nekoga tko ne igra igrice čitavo jebeno vrijeme - netko tko ne propituje svaki moj motiv-nekoga od koga me ne hvata panika. Znaš, bilo je momenata kad me stvarno bilo strah da će me možda ubiti. Moja žena. Bojao sam se da bi mogla otrovati mlijeko ili me probosti mesarskim nožem usred noći. Boga mi. Bojao sam se ići na spavanje.
[Pauza.]
Ponekad, mislim da je jedini razlog zašto nije je jer je znala da će ovo boljeti više. Ovo će ostati sa mnom.
[Pauza.]
Ako hoćeš da ideš -
[Pauza.]
Znam da sam trenutno malo mentalan.
[Pauza.]
Ja jednostavno ne želim razmišljati o tome. Stalno je vidim u toj lokvi krvi ... onako kako sam je našao ... s njenim zglobovima i ... to je sve bilo po njenoj spavaćici ... koju sam joj kupio za Božić ... oči su joj bile sve staklenaste ... kao u filmovima ... kao mrtva riba ... kao mrtva jebena riba sa prerezanim venama, ali to je moja žena, i stvarno je, i ne mogu tu sliku izbaciti iz glave. Hoću da nestane. Hoću da nestane kao loš san, ali-
[Pauza.]
Još uvijek nije.