|
U agoniji, Miroslav Krleža
KRIŽOVEC: Hja, da, da, naravna stvar! Likvidacija, naravno, likvidacija braka je problem ženidbenopravni, a ženidbeno pravo, to je pravo patrijarhalno, i ja, na primjer, koji po svome zvanju i građanskom pozivu dnevno imam posla s tim ženidbenopravnim sporovima, ja najbolje znam iz svog praktičnog iskustva kako je sve u čemu ljudi danas žive zapravo monstruozno! Da, monstruozno, to bi bila još preblaga riječ za to današnje stanje! Masa protuslovlja materijalne i psihičke naravi satire danas te staromodne ženidbenopravne okvire, proces raspadanja traje, da, proces raspadanja traje, a što i kako van, to bi bilo aktuelno pitanje. Bez obzira na materijalne probleme, već je psihoerotička hemisfera tog pitanja toliko u krizi da je doista teško u kompleksu tih problema dati prave i konkretne direktive! Među današnjim suvremenim ljudima je velik nemir i ljudi se traže međusobno u duhovnim kompleksima, a u braku su regulirana samo tjelesna stanja. Ljudi doduše ulaze jedni u druge tjelesno, ali zapravo je to samo rezultat dubokih unutarnjih težnja, i to ne težnja tjelesnih, koliko nečeg imaterijalnog u nama, nemir nečeg duhovnog u nama, urbanizirana rastrovanost živaca, histerija erotike, što ja znam kako da se izrazim precizno, ali nešto svakako što je neusporedivo intenzivnije od tih patrijarhalnih bračnih okova u kojima živi današnji čovjek! Jer, kako sam rekao, čitav juridički, ženidbenopravni kompleks, danas, u tom nevjerojatno dubokom nemiru suvremene erotike, to je savršeno patrijarhalni besmisao, kao što je besmislena na primjer lojanica u odnosu spram Diesel-motora! Suvremeni brak je besmisao, i sav onaj brakorazvodni materijal na mom advokatskom šrajptišu, sve one drame i afere, i skandali i gluposti, što je to sve drugo nego dokaz za onaj nevjerojatni nemir, za one bezbrojne simptome kriza, za onaj rasap nekakvih patrijarhalnih okvira što ne podnose više pritiska iznutra pak se potpuno logično raspadaju. "Majka moga djeteta fotografirala se gola i taj njen akt stoji na pisaćem stolu njenog ljubavnika", to mi govori svaki drugi od mojih brakorazvodnih klijenata s takvim akcentom kao da sam tu "nevjerojatnu stvar" prvi put čuo iz njegovih usta. "Gospodine moj, moja vlastita žena, pa lezbijka, i to s kime, s guvernantom naše starije djevojčice!" Ili: "Evo, imam pismo iz koga slijedi da mi je žena spavala sa svojim ljubavnikom i njegovom drugom ljubovcom!" Ljudi se fotografiraju goli, spavaju, igraju se lezbijstva, lažu sebi međusobno godinama, u čitavom sistemu zabluda, u bolesnoj fikciji da jedna izvjesna žena može uopće da bude "moja" ili "tvoja" žena, i da kao takva, to jest kao "moja žena", pripada isključivo pod moje vlasništvo i ne može više da bude intimna ni s jednim drugim živim čovjekom! Kaos! A u svemu tome kaosu policajno ženidbenopravno pitanje: tko je kriv? "Moj muž je kriv", rekla mi je neki dan jedna moja gospođa klijentkinja, vidljivo juridički mirna. "Ja sam se vratila iznenada iz teatra i našla sam mu našu kuharicu u košulji na koljenu!" Tko je kriv, to je policajno pitanje. Ljudi su više glupi i nesretni nego krivi! Jedno je sigurno, i toliko je meni iz iskustva objektivno jasno: ekonomski odnosi mijenjaju se u temeljima, i na prijelazu iz patrijarhalnog u urbanizirano u tim krizama, bez paritetne odgovornosti brakorazvodnih stranaka, teško je utvrditi tko je kriv. Jedno je jasno: crkveni sakramenti, patrijarhalni okviri, građanski ugled braka kao takvog, sve je to već samo po sebi u likvidaciji, i tko bi tu mogao da znade što, kako i kamo. Tu jedini kompas može biti: instinkt. Ništa više! |
U agoniji je drama Miroslava Krleže originalno objavljena objavljena 1928. godine. Radnja se događa 1922. godine, a protagonistica je Laura Lenbach, nekadašnja plemkinja čiji je nekoć bogati i utjecajni muž, barun Lenbach, osiromašio sa propašću Austro-Ugarske i uspostavom Kraljevine SHS te se odaje preljubu, piću i kocki, a zbog čega Laura pokušava preživjeti kao krojačica i pronaći utjehu u vlastitom ljubavniku. Ivan plemeniti Križovec je hladan, prijetvoran i u laži ogrezao lik. On je i svjedok vlastitih nemoralnih izbora iza kojeg ostaju žrtve - na popisu kojih je i on sam. |