U POSJETI 1

U posjetu kod gospodina Greena, Jeff Baron

ROSS: Diplomirao sam, dobio dobar posao u New Yorku i vratio se svojima. Privremeno. To je bila njihova ideja. Navodno kako bih mogao nešto uštedjeti, ali… u stvari su željeli da budem s njima. Nedostajao sam im. Jedne večeri sam izišao i upoznao tog momka, Paul-a. Pametan momak, zabavan… živio je u susjedstvu. Postali smo prijatelji, i nakon otprilike mjesec dana ili tako nešto, kaže mi da je gay. U redu. On je gay. Ja nisam. Ništa strašno. Prolazi još jedan mjesec i on misli da se zaljubljuje u mene. Ja ne mogu ni zamisliti kako… (…) (Green gleda Rossa trenutak, a zatim mu daje znak da nastavi.) I tako se Paul zaljubio u mene. I ja sam shvatio da ćemo vjerojatno morati prestati biti prijatelji. Nekoliko dana kasnije… dok sam kosio travu ispred kuće mojih roditelja, počinjem misliti o Paulu… i odjednom, taj, ta… ne znam… taj val osjećaja me preplavljuje. Nedostaje mi. Stvarno mi nedostaje. Znate kako je to? Onako kako ste vi osjećali prema gospođi Green onog dana ispred wc-a. (…) (Smiješi se.) Znam da niste baš sigurni. Ali bilo je baš tako. (Čajnik zviždi. Ross isključi kuhalo i nalije vodu u šalice.) Zaljubio sam se. Bili smo najsretniji dvadestdvogodišnjaci u cijelome gradu. (Ross Donosi pladanj do gospodina Greena i vadi dvije vrećice čaja.) Svaki strah povezan s time što sam gay jednostavno je… nestao. Bilo je to kao da sam se prvi put u svome životu… mogao opustiti. Bilo je to… (…) Bilo je prekrasno. Tako lagano, jednostavno. Sve do tog subotnjeg jutra.

Sam sam u svojoj sobi, moja mama ulazi, sjeda do mene na krevet i kaže, 'Ross…jeste ti i Paul…više nego prijatelji? (…) Znam. Nisam mogao vjerovati. Nisam bio spreman za taj razgovor, ali ona je bila tu…i kako smo uvijek bili bliski… rekao sam – da. (…)Počela je plakati. Ja sam ponavljao: 'Mama, sve je u redu. Sretan sam. Stvarno sam sretan. Upoznala si ga. Divan je dečko.'. Ali nije htjela slušati. I nikada o tome više nismo progovorili. Od tog je dana, kad god sam ja bio u blizini, ona je bila napadno vesela. Kao…'Pravimo se da si još uvijek na Harwardu i da se ništa od ovoga nije desilo.' Bilo je jezivo. A tata je jednostavno prestao govoriti sa mnom. Totalno. Ne bi me ni pogledao. (Gospodin Green trese glavom.) Gospodine Green, nitko se nikada nije tako ponašao prema meni. A to se događalo u mojoj vlastitoj kući. U kući mojih roditelja. Nisam znao šta da radim. Postao sam totalno opsjednut sobom. Ponašam li se kao gay? Govorim li kao gay? Hodam li kao gay? Je li ova kravata gay? Moja misija u životu je bila nikada reći ili uraditi nešto po čemu bi netko mogao čak i pomisliti da sam gay. Tako sam rekao Paulu da me prestane zvati u ured. I nisam htio nigdje izaći s njim. Još uvijek sam ga volio, i on je mene volio, ali…osjećao sam se tako… neugodno. Nisam znao šta da radim. Pa sam… završio s tim. I nikad ga više nisam vidio.

Nakon nekog vremena, počeo sam izlaziti sa ženama zbog čega je moj otac počeo razgovarati sa mnom. Zbog toga a i zbog napredovanja i uspinjanja na poslovnoj ljestvici. Izlazio sam s velikim brojem jako lijepih žena koje bi se zaljubile u mene i koje nisu mogle shvatiti zašto gradim oko sebe… taj zid. Šta sam im trebao reći? 'Ja sam gay. I stvarno se jako trudim da to ne budem. I molim te, budi strpljiva dok provodim taj eksperiment.' I konačno sam prestao izlaziti. (Nakon pauze.) Danas stalno čuješ 'gay ovo', 'gay ono' i mislim da je to ok, dosta se ljudi dobro nosi s time. Pa onda odem u neki gay klub ili na neki gay događaj gdje ostanem u prosjeku otprilike šest sekundi. Toliko sam prestrašen. A znaš čega se bojim? Da ne sretnem nekoga tko bi mi se svidio. Šta ću onda? Reći roditeljima? Hoću li se ponašati prema njemu kao prema Paulu? I tako nisam dodirnuo ili poljubio nikoga četiri godine. Na neki način sam se i navikao. Mislio sam da jesam. Ali kada ste mi počeli pričati o vašem životu s gospođom Green…. kako ste bili sretni zajedno… i ono što ste rekli o dolasku kući u prazan stan… Nisam se navikao. Mrzim to.

U posjetu kod gospodina Greena je drama američkog autora Jeffa Barona koja je premijerno izvedena 1996. Priča se vrti oko osamdeset i šestogodišnjog udovca, gospodina Greena koji je jednog dana gotovo pokošen automobilom kojim upravlja mladi korporativni direktor Ross Gardiner. Osuđen na krivnju zbog neumjesne vožnje, Rossu je naređeno da idućih šest mjeseci jednom tjedno posjećuje gospodina Greena. Ono što započinje kao komedija o dvoje ljudi koji se ne slažu se razvijaju u dramu u kojoj se otkrivaju obiteljske tajne i otvaraju stare rane.

Isječak iz predstave U posjetu kod gospodina Greena u produkciji Zagrebačkog Kazališta Planet Art.