ROSS: Danas sam izašao sam na ručak. Na proslavu. Moj otac je slavio 60-i rođendan. Dvanaest ljudi za velikim stolom – njegovi najbolji prijatelji, njegov poslovni partner i njegova žena, moja mama, moji bratići, sestrične i ja. U privatnoj sali, u otmjenom restoranu. Moj otac se muva, hoda oko stola, razgovara sa svakime…znate, onako, zna s ljudima. Dolazi konobar kako bismo naručili piće. Očigledno je gay. Moj otac, koji stoji iza njega, počinje ga ismijavati, imitirati njegovo ponašanje, geste. Nekoliko ljudi se počinje smijati, i ja mu tiho kažem, 'Tata, bilo bi dosta.' On me samo pogleda kratko, i onda sjedne. Konobar ode, a moj otac ustaje i imitira ga. (Pokazuje kako je otac imitirao feminiziranog konobara.) 'Imamo ukusne specijalitete za vas danas. Janjeće odreske u mirisnim travama sa miješanim pečenim povrćem'. (Nastavlja priču.) Onda se obraća mojoj majci. (Imitirajući oca.) 'Kakve naušnice. Božanstvene su. Gdje ste ih našli?' (Nastavlja kao Ross.) Svi za stolom se histerično smiju. Ja ne mogu to više izdržati. Kažem 'Tata, prestani.' On prestaje. Okreće se prema meni i kaže: 'Opusti se, Ross. U New Yorku smo. Naš konobar je peder. Nije to baš neka novost.'. Svi se smiju. Ja kažem 'Je li? Pa, i tvoj sin je.' Par ljudi se nasmije…nervozno…Nadaju se da je to nekakva šala. Zatim svi zašute. Potpuno. Onda moj otac kaže, 'E, pa, možda bi i ti mogao dobiti posao ovdje.'  Svi se smiju. Ja odlazim. To je to. (Green ne govori ništa. Nakon pauze.) Eto, sad znate. Doviđenja. (Ross kreće.)