|
Žena i tajna, Safeta Obhođaš
ŽENA: Nikad nisam nikome ispričala kakva mi je ledena kandža stegnula grudi kad me je Osman, po povratku iz Austrije, zaprosio. „Zna il* sluti“, misao mi se kao vriježa svinula u glavi. Trebalo je da prođe nekoliko dana da shvatim da nije bilo ni jedno ni drugo. Bilo mu je svejedno, potrebna mu je bila žena, a ja sam bila najbliža poodmakla udavača. Nisam pošla za njega ni zbog para kojima je obilato zveckao, niti zato što su me već upisivali u usidjelice. Darivao mi je prsten, prislonio usne na moj navehli obraz, a u meni je, umjesto milja, ciknulo nešto kao radost što ću, kad budem živjela sa njim, moći raskopati njegovu davno začahurenu tajnu. Zato sam od prve riječi pristala da pođem za njega. Ali, prevarila sam se. Dan po dan, godina po godinu, a ja ni za slamku nisam bila bliža njegovoj tajni. Znala sam da postoji, znala sam da nas dijeli, ali nisam mogla do nje. Držao ju je zabravljenu i daleku, a ja nisam bila vješta niti mu bliska da bih mogla naći pukotinu kroz koju bih mogla zaviriti u taj mračni ćošak njegove duše. I dan i noć samo mi to na umu. „Nikad neću saznati“ – zajecala bih u sebi kad bi me izdalo strpljenje. Nikad nije spominjao kako je živio prije nego što je otišao u Austriju. Kao da je momkovanje i ludovanje bio izbrisao iz sjećanja... Pomišljala sam da pobjegnem od njega, da prekinem tu muku stalnog iščekivanja. A onda, iznenada. Bila je ista ovakva julska noć. Djeca su u igri vriskala u komšiluku, mati ih ružila i ušutkivala, krava Rosulja sumahnuto udarala rogovima o jasle jer smo joj tog jutra prodali tele. Sjedili smo na verandi. Osman je, sa flašom rakije pored sebe, ušivao konjski ular, ruke su mu bile tvrde, nespretne, posao mu nije išao. Bacio je sve na drugi kraj verande. Tek tada sam primijetila da se nešto čudno dešava sa njim. Dosjetila sam da ga je uhvatila njegova tegoba, da ga je zaposjela njegova tajna muka. Pogled mu se ispraznio, prsa ulegla, dah zasoptio kao da je istrčao uz Mravji brijeg iznad naše kuće. Leđima se oslonio na gredu, a lice okrenuo prema čistini neba, gdje se maloprije, između dva modra oblaka, pojavila sjajna mjesečeva glava, malo oturpijana sa gornje strane. Sakrio je pogled rukom, ostao tako nekoliko minuta, pa opet izvirio, kao da se čudi da je Mjesec još uvijek na nebu. Tada su mu stisnuti zubi propustili promukao smijeh, koji mi je uzdrmao svaki živac. Pukotina! Najzad pukotina! „Osmo, što se tako smiješ?“ Stresao se na moj glas. I slegnuo ramenima. Bila sam sigurna da njegov smijeh nije izazvalo neko lijepo sjećanje. Slutila sam da se tajna oslobađa iz svoje dugogodišnje čahure i da samo od moje ženske upornosti zavisi hoću li najzad saznati istinu... Svinula sam se oko Osmana, obrisala mu znoj sa čela, uhvatila njegove ruke, upila svoje oči u njegove i spremila se da do sudnjeg dana ponavljam jedno te isto pitanje: Zašto si se onako nasmijao na Mjesec? Ni dan danas ne znam šta ga je navelo da progovori. Možda se morao osloboditi svoje tajne muke. Pokušavao je da se odbrani od mene, mlako ponavljao da se sjetio neke gluposti iz mladosti. Ja sam navaljivala sve više, ne dajući mu da predahne. Tri puta sam ponovila zakletvu da ni crna zemlja neće čuti od mene ono što će mi ispričati. Obećala sam ti, moj Osmane... Obećala sam, jer nisam slutila šta ćeš mi ispričati. A još manje šta će se promijeniti kad ti postaneš lahak, oslobođen tereta koji ti je pritiskao na dušu. Obećanje nisam održala. Da li si se ikad upitao: zašto. Svaki put dolazim u zatvor da ti to ispričam a ti nećeš da me vidiš... Presudio si mi bez riječi i milosti, onako kako si i živio sa mnom. |
"Žena i tajna" je naslov zbirke pripovjetki autorice Safete Obhođaš. Dobar dramski monolog otkriva unutarnje osjećaje lika - bilo da se radi o tekstu iz drame, pjesmi ili romanu. Monolog lijevo je dio većeg proznog teksta ali svjedno ima strukturu monologa: napisan je u prvom licu, ima razrađenu strukuturu (početak/sredina/kraj) i otkriva mnogo o unutarnjem životu lika. Kao takav, može dobro poslužiti za audicije i scenski rad. |
Copyright © 2018-21 Bruno Lovric. All rights reserved
